003

Uh, kako opisati ovaj album... Balašević ide u pop? Dugo očekivani kiks?

Jedno je sigurno, dosta slabiji nego prethodnih par albuma. 003 otvara sa najjačom pjesmom, Noć Kad Sam Preplivao Dunav (The Night I Swam Over The Danube) koju vrtim od kako sam počeo slušati album. Pjesma je o prelasku kroz tesku situaciju do voljene osobe, ali meni nekako više liči na neku odu smrti i ponovnim viđenjem sa osobom koja nas čeka na nebeskim vrtovima. Suština je ista na kraju.

Opet, ima tu i pjesama koje su šaljivog karaktera. Baby Blue, Al Se Nekad Dobro Jelo mi iz prve naumpadaju, prva od kojih mi često ostane u glavi. Mani Me Se Lepa Nasto me previše podsjeća na Galiju (u ne tako dobrom kontektsu), a Bela Lađa i Morao sam da se Odselim su zaboravne pjesme, a Put u Središte Zemlje je više ustaljen trop o rudarima.

Pored pjesme iz prvog paragrafa, pjesme Badnje Veče, Olivera su mnogo jake i dižu prosjek inače prosječnog albuma.
__________________________________________

Uh, how to describe this album… Balašević going pop? A long‑awaited misstep?

One thing’s for sure: it’s noticeably weaker than the last few albums. 003 opens with its strongest track, Noć Kad Sam Preplivao Dunav (The Night I Swam Over The Danube), which I’ve been replaying ever since I started listening. The song is about crossing a difficult situation to reach a loved one, but to me it feels more like an ode to death and a reunion with someone waiting in the heavenly gardens. In the end, the essence is the same.

Still, there are songs here with a playful character. Baby Blue and Al Se Nekad Dobro Jelo come to mind right away, with the first often stuck in my head. Mani Me Se Lepa Nasto reminds me too much of Galija (not in a good way), while Bela Lađa and Morao Sam Da Se Odselim are forgettable tracks. Put u Središte Zemlje feels more like a worn‑out trope about miners.

Aside from the opening track, Badnje Veče and Olivera stand out as powerful songs that lift the average of an otherwise average album.