bože, strašno, gdje početi... krenimo s ispoređenjem s prethodnim albumom (sjeverna duša - zašto se uopće tako zove? prije nevera kurčine): svaka pjesma opet traje predugo. i to duplo. neke pjesme od jedva pet minuta kao da traju petnaest. i glavna stvar, ali ne u jednakoj mjeri kao na prvom albumu: dosadno, jako dosadno.
ipak postoje znatne razlike koje su u stvari nekakav napredak; bilo bi tužno da su ostali na istoj usranoj razini prethodnog albuma... prva stvar, radijskin iskasapljena, okej je, ali ništa posebno, mogla bi, kao i sve ostale pjesme, biti kraća; pjesma lucky man je isto tako prolazna, ali nećete past na guzicu. na zadnjoj pjesmi ton albuma napkon se mijenja (premda mi je pjesma zakurac), ali tada je već prekasno, samo usere dojam na kraju. u stvari dojam potpuno usere skrivena pjesma koja je potpuno pomodno instrumentalno izdrkavanje.
sve u svemu ovo bi bio stoput slušljiviji album da je svaka pjesma duplo kraća, bez zajebancije. a i vokal bi mogao biti podnošljiv, ali jebiga, šta ćeš. ipak, dat ću dva jer su stvarno dogurali do nečeg trunku boljeg od prethodnog smeća. pretpostavljam da bolje od ovog dečkima ne ide, i to je okej