mislav

HMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM. ovaj album već sam preslušao, samo što je imao svjetliji omot i zvao se »c'est chic«...

šalu na stranu (no u svakoj šali pola istine, a u ovoj negdje devet desetina), bezvezno, repetitivno, dosadno, naporno. trideset pet minuta a kao da traje trista godina. jedan hit (»good times«), ali u originalnoj, neskraćenoj inačici od OSAM minuta. da odmah kažem: nije problem što pjesma traje osam minuta, problem je što si nakon dvije već dozlaboga isprazne minute praktički čuo sve, i onda još triput slušaš te iste dvije minute. a cijeli album ne samo da je manje-više isti kurac nego zvuči gotovo isto kao i prethodni. zašto su oba na popisu, zašto ne, ako se već mora predstaviti chic (a iskreno mislim da ne mora), samo jedan? tako npr. imaju ramonsi, kojima su isto sve pjesme i svi albumi gotovo pa na istu foru. sve u svemu eh

[odslušao i napisao 3/11/26]

ovo je jedan naprosto divan album od kojeg mi se još uvijek sliježu dojmovi. kao najbolja numera nameće se »the sound of someone you love who's going away and it doesn't matter« (inače super naslov! čiji završetak tumačim kao eliptičan), ali ni ostale nisu kvalitetom zaostajale. htio bih još jednom preslušati kako bih napisao sređenije dojmove i donio konačan sud.

preslušao još jednom, nemam što nadodati, osim da zaslužuje peticu. divota!

[odslušao i napisao 2/11/26]

album poznat otprije! objektivno, ovo nije za peticu, al šta ću kad toliko dugo slušam i obožavam. drugi dio slabiji od prvoga, koji sadrži niz od 5 izvrsnih pjesama, od »albatross« do »careering«. sve u svemu, neće svakom sjest, al mislim da se isplati poslušat

[odslušao 1/11/26, napisao 2/11/26]

prije slušanja: kakav je ovo treklist, koji je službeni, koje je jezgro albuma? ništa mi nije jasno, postoje varijante, al nijedna ne isključuje neke bedaste dodatne remiksove... koja glupost. skinuo sam nešto što se predstavlja kao prvo američko CD izdanje, a koje ujedno odgovara master releaseu na discogsu, valjda je to najispravnija inačica za preslušavanje, al već mi se ne sviđa zbog takvih gluposti.

uh... na nekim pjesmama vokal podnošljiv, na nekima (npr. na »a spoonful weighs a ton« ili »the spiderbite song«) naprosto katastrofalan. tekstovi su također maloumni i predvidivi. šta je ovo? glazbeno zna biti zanimljivo, ali je uglavnom ne baš dobro, često eksperimentalno eto tako, samo da bi bile. pjesme koje su naknadno remiksane, premda ciljaju komercijalnijom zvuku miksanjem, u stvari baš zbog toga ipak bolje zvuče. cijenim eksperimentalnost, ali cijenim i kad nešto zvuči dobro sve skupa, a ovo baš i to nije. uza sve navedeno, tipična indi pičkastost provlači se čitavim albumom. ne sviđa mi se

[odslušao i napisao 31/10/26]

prva stvar zaintrigirala me zvukom i ambijentom, no kasnije švrlja kvalitetom... ova švedska dejdemača kroz album zavija na skali od dosta lijepog preko valjda podnošljivog do naprosto strašnog. glazba je interesantna, ali na nekim pjesmama previše zvuči kao generična pop produkcija koja je ipak minimalno modificirana, pomaknuta, uvrnuta, kako se ne bi mogla svrstati u generični pop za radio. konačan sud: nekako mi je drago da sam preslušo, neki su mi se momenti dopali, pogotovo je dobro kad instrumentalno pogodi a istovremeno ne pjeva, no sve u svemu sumnjam da ću ponovo slušati. prosječna trojka sve u svemu

[odslušao i napisao 30/10/26]