Reviews by mislav

FaithGeorge Michael

Rated 6/10

još jedan album koji spada u kategoriju "semks hehe", no usto izrazito natprosječno napaljen, ni ne pokušava prikriti, pjesme se zovu "seks ovo" ili "seks ono".

solidno slušanje koje mi nije smetalo, na trenutke bih malo i zavajbao, ali samo na trenutke, na neke druge momente došlo bi blizu napornog, al nikad nije prekoračilo u to. sve u svemu čista trojka. nȁ!

solidno s obzirom na žanr, ali ništa posebno i nije mi se baš dopalo... prva strana bila okej, druga već postala blago naporna. jebiga, nije za mene

naprosto odvratan omot! u top 3 najlošijih među omotima albumâ koje sam dosad slušao (uz »illinoise« sufjana stevensa i onaj glupi album nekog afrikanca). najgore je što uopće ne odgovara glazbi (mislio sam da će ovo biti neki anime sauntrek ili nešto slično), no zato je dobro što je album znatno bolji od dvaju spomenutih!

više nego solidan alternativni rok s folk i elektroničnim momentima. kratko traje, ugodno se sluša i bilo mi je žao kad je završio! tako da je zaslužio jednu finu četvorku, unatoč ogavnom omotu

svim cviliteljima koji na ovoj stranici bacaju hejt poručio bih da mnogo serendaju te da su nebitni dečkići puni goričine

semks hehe

izdvojio bih »wonderful world« kao najbolju stvar, premda sam je čuo u nečijoj tuđoj (boljoj) izvedbi

a ni pomalo neobična izvedba »satisfaction« nije bila nimalo loša, zašto ne?

trojčica za solidnost i nevanrednost 👍🏻

u prvoj pjesmi (bleh) spominju se dva katastrofalna američka benda koja sam morao slušati zbog ove stranice: white stripes i kings of leon... super mudseter za ostatak albuma... (koji je ipak u konačnici nešto podnošljiviji od albumâ navedenih debila)

ovaj album tipična je, dosadna i preproducirana pop-bezvezarija koju je napisao i producirao džek čifutkov, čovjek koji stoji iza gotovo svih suvremenih pop senzacija, pišući im dosadne i predvidive pop pjesmuljke. takav je i ovaj album, nevjerojatno dosadan, neoriginalan i prije svega gotovo u potpunosti lišen bilo kakve duše. šteta, jer del rey stvarno ima neloš glas. kao najmanje lošu pjesmu izdvojio bih »breaking up slowly«, sve ostalo je za bacit, osim možda posljednje stvari, obrade džoni mičel. dat ću velikodušno labuda, iako bih najradije dao kečinu jer ovaj album predstavlja problem golemog monopola na suvremenoj (američkoj, ali zbog njihove kulturne dominacije svjetskoj) glazbenoj sceni, gdje gotovo sve popularne pjesme piše svega šačičica odavna uguženih ljudi

Scott 4Scott Walker

Rated 6/10

na vikipediji između ostaloga stoji kako su njegovi prethodni albumi često sadržavali obrade, i to "nekoliko prepjeva pjesama jacquesa brela", što se itekako čuje na ovom u potpunosti autorskom albumu. standardno unutar svoga žanra (piše "orkestralni pop"), solidno čak. ništa vanredno i ništa što bih ovako ciljano slušao, ali bilo je ugodno preslušati. stvar »the old man's back again«, isticana kao najbolja, fakat nije loša. ne razumijem hejt koji jako puno ljudi na ovoj stranici baca... valjda album stvarno malo ljudi jako jako obraduje i obori s nogu, pa dobije u konačnici lošije ocjene. no meni je minimalno za trojčicu

ovi repnige, osim što odlučuju, dakako, repniški repnigovati (klasika), također odlučuju biti neizmjerni krindžušari koji će sakatiti semplove s dobrano izgrebanih ploča (mrzim, ali jebeno MRZIM to odvratno, usrano pucketanje na pločama, pogotovo kad je namjerno izabrano kao "artistic choice" ili kojim god drugim pojmom odlučite krstiti tu uševnu grdusinu koja se uvukla u pojedine glazbene djelatnosti). bljuc

kako se bližilo kraju, mislio sam, ajde, možda će moći proći pod dvojku... i onda je došla zadnja stvar, s najviše usranog PUCKETANJA i s nekom toliko iritantnom melodijom koja zvuči kao ona arapska zvonjava s nokije (https://youtu.be/oS2ZPeat-w4?si=g2H_wyqW-mJ6ZHHj). bravo!

smeće. jebite se

joooj... izrazito sam neodlučan oko ocjene. ovo je kvalitetom bauljalo, svakako. ali me jako ugodno iznenadilo i utisak mi je sve u svemu jako dobar. dosta je raznovrstan album, premda dakako ostaje u okvirima nekog alternativnog roka. usudio bih se reći da zbog toga i zbog dinamičnosti opravdava svoju dužinu (sat i petnaest minuta). zbog toga što su mi se neke stvari jako dopale – izdvojio bih pjesme »best lose the fear« i »lazarus«, možda i završnu još – jednostavno ne mogu a da ne dam četvorku, premda je možda objektivno za trojčicu :)

jako dobro i ugodno slušanje. premda nema taj klasično-kultni status, možda čak i bolji od njihovog prvenca. barem meni znatno više bluzast, što je sasvim neloše. izraženija prisutnost bas-gitare i više je nego dobrodošla

velikodušno ću dati trojku. glazbeno je kvalitetno i zanimljivo, premda ta žestina nije nešto što se meni baš dopada, ali bi me uvijek zaintrigirala. no vokal, odnosno stil pjevanja... užas živi. zašto? bilo bi stoput bolje da glasa uopće nema... velika, velika šteta

ovo mi nije uopće loše bilo, premda malo generično. kvalitetom jako dosljedno, sve su pjesme onako dobre. na trenutke mi dođe kao neka veselija inačice suzi i benšiza, možda podsjeća i na throwing muses. budući da sam kasnije, ohoho sati nakon što sam ga inicijalno preslušao, odlučio još malo slušat, dajem četvorku. valjda ću još slušat

EDIT: kasnija slušanja narušila su mi dojam, ovo je čista trojka

OBOŽAVAM

ovo mi je definitivno najslabiji album iz njihove po mom mišljenju trilogije remek-albumâ (uz prethodni »face to face« i naredni »village green«), ali to nipošto ne znači da je loš, no ipak ima jednu slabiju stvar (»no return«). sve ostalo je ili dobro, što je rjeđe, ili naprosto divno. najdraže stvari: »david watts«, »death of a clown«, »harry rag«, »love me till the sun shines« (!!!), »funny face«. sve u svemu vrh, uvijek uživam u slušanju. zašto ih ljudi (pa i na ovoj stranici) opisuju kao bitlse za siromašne, nikad mi neće biti jasno

album se sastoji od dva dijela. prvi mi je bio dosljedno blago nepodnošljiv pop s elementima arenbija. drugi mi je bio nešto bolji s pokojom dobrom stvarju (»hurt«), ali ima zbog krindža teško slušljivu pjesmu »nasty naughty boy«. i malo je album sve u svemu predug. bilo bi bolje da sam preslušao samo drugi dio, onda bih možda dao i trojku. ovako je dojam za dvojku. šteta jer je glas dobar

Queen IIQueen

Rated 4/10

ovo je kvinov drugi studijski album, a već bijah preslušao njihov treći. citirat ću gotovo čitav osvrt na taj album:

"ovom albumu objektivno nemam što zamjeriti. neupitan je talent fredija merkurija, vanredan glasovni raspon itd. [...] a svi itekako znaju svirati. i sve je ovo pristojno izvedeno. ali meni se NIJEDAN jedini element ovog albuma ne sviđa. sve mi je ili bleh ili blago nepodnošljivo. jednostavno uopće ne volim ovakav tip glazbe [...] teška srca dajem dvojku jer stvarno objektivno zaslužuje više, al jebiga, nije mi se ni najmanje svidio"

nažalost sve napisano stoji i za ovaj album. čak sam i razmišljao dati trojku zbog merkurijeva glasovnog raspona, ali čisto umijeće ne znači mnogo kad mi se glazba uopće ne sviđa. šteta, volio bih stvarno da mi se svidjelo i pokušao sam. na neke rijetke i kratke trenutke zvučalo mi je trunku kao yes, ali deset puta radije bih slušao yes (na kraju sam ga i pustio nakon ovog, upravo slušam). jebiga, dečki, nije do vas, do mene je

već sam bio preslušao jedan njihov album i tada sam napisao nešto u stilu "muzika dobra, glas sputava". moglo bi se donekle reći da mi je i dojam ovog albuma sličan, premda mi glas nije toliko smetao (no nije me dakako nimalo impresionirao), a ni glazba mi nije bila ništa posebno. prva stvar, instrumental, jako dobra i nakon toga polako pada u vode iz koje tu i tamo izranja na momente. objektivne zamjerke mogu se uputiti samom zvuku (produkciji? studiju?) jer zvuči kao da je snimano na krumpiru. da ne volim post-punk, vjerojatno bi mi album bio zakurac. ovako mi je prosječno dobar, ali ništa posebno. dakle trojčičica

čudno, ne znam kako da opišem. slušao sam u dva navrata, prvo prvu pa onda drugu stranu. prva strana bila mi je srednja žalost. no druga strana bila mi je iznenađujuće dobra? svježa, dinamična, zabavnija. naslovna numera istakla mi se kao možda najbolja, no čitava je ta druga strana bila dobra. dat ću stoga neku srednju trojku. možda preslušam još koji put

solidan rep album, jedan od boljih koji sam preslušao s ovog popisa, s dosta dobrim semplovima i sličnim, pa ću dati velikodušnu trojku

album poznat otprije! no sada ga prvi put konkretno slušam, od početka do kraja. naprvu sam se kolebao između četvorke i petice, no past će na kraju lijepa petica. dosljedno kvalitetan, na način da ne samo da je teško izdvojiti slabiju stvar već je podjednako teško odabrati najbolju. premda mi je njihov sljedeći album, maestralni »this is happening« (kojeg nema na ovom popisu...), ipak bolji, ovaj je i dalje izvrstan. sve u svemu super

jedan od meni najdražih albuma koji sam bezbroj puta preslušao od početka do kraja jest »sandinista!« grupe clash, koji je izvorno objavljen u formatu od tri ploče i traje skoro dva i pol sata. ovaj pak album objavljen je na tri CD-a, zbog čega je negdje pola sata duži.

i album je izvrstan! uopće nisam mislio da će ovako zvučati. ima pjesama bez kojih se stvarno moglo (uglavnom kratke i bezvezne), ali nekako mi sve to na kraju funkcionira. dao sam si vremena i tretirao svaki CD kao jednu cjelinu, što slušanje čini puno ugodnijim. zbog nedosljednosti i nagruvanosti materijala dat ću četvorku, ali jako sam sve u svemu ugodno iznenađen