Reviews by farah-sad-ovdje

Objektivno dva najzabavnija singla ikad, praćena nejednako kvalitetnim ostatkom albuma nažalost.

Kriminalno što na listi nije Mezzanine jer bi mi on vjerovatno bio petica. Ovaj ima sve od moje najdraže do moje najmrže pjesme od njih ali srećom ostalih 7 je više nalik na Safe From Harm nego Unfinished Sympathy.

Osvježavajuće divan, savršen za dugu ljetnju prazničnu vožnju.

Nimalo loš album posebno za godinu iz koje je ali nespektakularan i ne razumijem zašto imam još gomilu albuma ovih likova da preslušam.

Nije mi sad čudo što za ovog lika znam samo da svira bas, to je otprilike i jedino vrijedno spomena. Ovo kašljanje, mjaukanje, itd. mi nije nešto uzbudljiva muzika.

Ovaj album nikako da prođe. Šta li je dovelo do toga da su ljudi opsjednuti ovom dosadnom gomilom ničega?

Ovo je otprilike svjetlosnu godinu ispred svog metala osamdesetih. Opet nije meni najdraži stil metala ali je dobro bez ikakve sumnje. Samo mi malo dugo traje.

Da nije nekih notorno glupih pjesama rekla bih da je ovo bolji album od Neverminda. Sviđa mi se što je manje obrađen i manje komercijalno prošao. Sviđa mi se što je bučniji i agresivniji. A neke pjesme su pretjerane i zato malo slabiji dojam.

Sad znam da su ovo definitivno muzičari koji izvlače najbolje jedni iz drugih jer me pojedinačno muče a ovako su ok ali nikad ne bih mogla ovo slušati dalje.

Savršen primjer albuma koji bi se trebao odslušati jednom u životu. Da se divi genijalnosti i da se više ne sluša. Jer je potrebna gomila koncentracije i vremena da se ovo svari. Kad bi bilo malo kondenzovano na nekih 70 minuta mislim da bih imala bolje mišljenje.

Budimo realni, nakon prve pjesme ništa nije spektakularno dobro, ali je zato barem totalno drugačije i zanimljivo. Nisam fan ženskog vokala i opet mi je bilo dobro. Nešto što bez liste ne bih nikad čula definitivno.

Nisam baš očekivala da će bend koji je sponzorisao litvansku košarkašku reprezentaciju i dao im one kul dresove zvučati ovako bljutavo. Prvi put da čujem i pjesmu od njih i bio mi je totalni šok.

Confidence is a preference, pa tako i sa ovim albumom se nešto desilo.
PARKLIFE!
Nije najbolja stvar na svijetu ali mene apsolutno ne zanima koliko se zabavljam.
PARKLIFE!
Ko ne osjeti ovu veselu energiju nešto mu fali u životu samo ne znam tačno šta.
PARKLIFE!
Ja sam dio ovog krda koje svake godine odlazi na ljetovanje u Grčku i sluša ovaj album.
PARKLIFE!
Nema boljeg lijeka za sumoran dan i sumorno vrijeme od nečeg što ovako zvuči.
PARKLIFE!
Na našem zvaničnom porodičnom izboru za najbolju Blur pjesmu ikad Badhead je ubjedljivo pobijedila.
PARKLIFE!

Voljela bih da mi se više sviđa vokalna izvedba ali me to dosta kočilo, ok album svakako.

Ne mogu reći da je loše ali je stvarno poprilično dosadno.

Do danas sam samo znala Temptation i bila sam malo skeptična posebno jer sam vidjela ocjenu ovdje ali hejteri nemaju pojma, meni je prejak ovaj funky groovy anti-kapitalistički synth pop iako nije naj naj primjer žanra.

Ovdje je toliko objektivne kvalitete da sam skoro bila spremna zanemariti što apsolutno nije nešto što se meni lično sviđa. Definitivno najbolji od CCR albuma s liste.

Kate Bush nije za svakoga i to znam po činjenici da ja uvijek prebacim stanicu ili kanal kada naiđe neka njena pjesma. Ali ovo je onaj ne-mainstream novi poremećeni nivo. I stvarno nije za mene, ne mogu čak ni cijeniti umjetničku kvalitetu, ali brat Hamza koji svira kontrabas na pjesmi 3 je donio dvicu.

Drago mi je što završavam s njima bukvalno 10 dana nakon što sam vidjela da imam i treći album, nisu mi ništa posebno upečatljivi ni zanimljivi. Ovo mi je najdraži album zbog Bring Tha Noize.

Još jedan od onih kultnih albuma koje se nisam mogla natjerati da dotaknem prije ove liste, i vrijedilo je čekati jer mi se sviđa ali ne previše. Lijepa buka, manje lijepi glasovi, nekako mislim da bih bila veći fan da nema vokala ali eto.