Reviews by mislav

RisquéChic

Rated 4/10

HMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMMM. ovaj album već sam preslušao, samo što je imao svjetliji omot i zvao se »c'est chic«...

šalu na stranu (no u svakoj šali pola istine, a u ovoj negdje devet desetina), bezvezno, repetitivno, dosadno, naporno. trideset pet minuta a kao da traje trista godina. jedan hit (»good times«), ali u originalnoj, neskraćenoj inačici od OSAM minuta. da odmah kažem: nije problem što pjesma traje osam minuta, problem je što si nakon dvije već dozlaboga isprazne minute praktički čuo sve, i onda još triput slušaš te iste dvije minute. a cijeli album ne samo da je manje-više isti kurac nego zvuči gotovo isto kao i prethodni. zašto su oba na popisu, zašto ne, ako se već mora predstaviti chic (a iskreno mislim da ne mora), samo jedan? tako npr. imaju ramonsi, kojima su isto sve pjesme i svi albumi gotovo pa na istu foru. sve u svemu eh

[odslušao i napisao 3/11/26]

ovo je jedan naprosto divan album od kojeg mi se još uvijek sliježu dojmovi. kao najbolja numera nameće se »the sound of someone you love who's going away and it doesn't matter« (inače super naslov! čiji završetak tumačim kao eliptičan), ali ni ostale nisu kvalitetom zaostajale. htio bih još jednom preslušati kako bih napisao sređenije dojmove i donio konačan sud.

preslušao još jednom, nemam što nadodati, osim da zaslužuje peticu. divota!

[odslušao i napisao 2/11/26]

album poznat otprije! objektivno, ovo nije za peticu, al šta ću kad toliko dugo slušam i obožavam. drugi dio slabiji od prvoga, koji sadrži niz od 5 izvrsnih pjesama, od »albatross« do »careering«. sve u svemu, neće svakom sjest, al mislim da se isplati poslušat

[odslušao 1/11/26, napisao 2/11/26]

prije slušanja: kakav je ovo treklist, koji je službeni, koje je jezgro albuma? ništa mi nije jasno, postoje varijante, al nijedna ne isključuje neke bedaste dodatne remiksove... koja glupost. skinuo sam nešto što se predstavlja kao prvo američko CD izdanje, a koje ujedno odgovara master releaseu na discogsu, valjda je to najispravnija inačica za preslušavanje, al već mi se ne sviđa zbog takvih gluposti.

uh... na nekim pjesmama vokal podnošljiv, na nekima (npr. na »a spoonful weighs a ton« ili »the spiderbite song«) naprosto katastrofalan. tekstovi su također maloumni i predvidivi. šta je ovo? glazbeno zna biti zanimljivo, ali je uglavnom ne baš dobro, često eksperimentalno eto tako, samo da bi bile. pjesme koje su naknadno remiksane, premda ciljaju komercijalnijom zvuku miksanjem, u stvari baš zbog toga ipak bolje zvuče. cijenim eksperimentalnost, ali cijenim i kad nešto zvuči dobro sve skupa, a ovo baš i to nije. uza sve navedeno, tipična indi pičkastost provlači se čitavim albumom. ne sviđa mi se

[odslušao i napisao 31/10/26]

Fever RayFever Ray

Rated 6/10

prva stvar zaintrigirala me zvukom i ambijentom, no kasnije švrlja kvalitetom... ova švedska dejdemača kroz album zavija na skali od dosta lijepog preko valjda podnošljivog do naprosto strašnog. glazba je interesantna, ali na nekim pjesmama previše zvuči kao generična pop produkcija koja je ipak minimalno modificirana, pomaknuta, uvrnuta, kako se ne bi mogla svrstati u generični pop za radio. konačan sud: nekako mi je drago da sam preslušo, neki su mi se momenti dopali, pogotovo je dobro kad instrumentalno pogodi a istovremeno ne pjeva, no sve u svemu sumnjam da ću ponovo slušati. prosječna trojka sve u svemu

[odslušao i napisao 30/10/26]

jebo vas public enemy da vas više jebo... evo, ovo je TREĆI album s popisa, kronološki prvi, a meni posljednji, fala bogu. i pogodite šta? zvuči isto kao i preostala dva. ovaj je možda i najbolji, ali i dalje mi ne valja. svakako je utjecajan, ne mogu to nikako poricati, mislim da bih ovaj odabrao kao reprezentativan i uklonio preostala dva (sudeći po prosjecima na ovoj stranici, čini se da se i ostali korisnici načelno slažu da je ovaj najbolji, premda je »fear of a black planet« jedva trunku lošiji po ocjenama, za svega 0,02). no to što je u tako velikoj mjeri utjecao na zvuk većine naredne rep glazbe ne smatram baš dobrom pojavom... još neki komentari uz baš ovaj album: jedan od ovih likova ima toliko nepodnošljiv i krindž glas, ne mogu ga smisliti, drugi je okej. tekstovi su bezvezni na tipični repniški način: ja sam crnac, niga ovo, niga ono itd., mjestimice su prošarani danas dobrano ofucanim političkim porukama. na gotovo svakoj pjesmi uspiju naći neki visok, piskutav zvučak za semplanje (ne znam kako da drugačije opišem) koji se neprestano na pjesmi ponavlja, a koji meni zvuči strašno i iritira me. sve u svemu pjesme mi ne zvuče dobro ni u jednom aspektu i imao sam osjećaj da album traje dva sata, a ne manje od sata... ne mogu svrstati među kečine jer zacijelo nije sranje, moglo se odslušati i sasvim razumijem zašto bi netko ovome dao peticu, drago mi je da se nekima sviđa i da uživaju, al za mene jednostavno nije

[odslušao i napisao 29/10/26]

BloodlineMon Rovîa

Rated 6/10

neloše, ugodno iznenađenje jer sam očekivao neko žešće sranje, budući da je ovo album iz najnovijeg izdanja knjige, koji je ujedno objavljen iste godine kad i izdanje. na trenutke možda malo kao pregenerična pop produkcija, ali progledat ću kroz prste zbog kratkoće i jednostavnosti

[odslušao i napisao 28/10/26]

ljudi koji na ovoj stranici hvale ovaj album isticat će da je pjevačica "kvir crnkinja" ili tako nešto, što ne samo da je potpuno suludo da se uopće ističe nego je sasvim nebitno za samu glazbu. o glazbi pak neće reći ništa jer nije dobra. u najboljim, rijetkim trenutcima ovo zvuči kao evanescence ili rage against the machine, a u najgorim, češćim trenutcima kao linkin park ili nickelback (da, kao nickelback!, upravo tako). i da, znam da ovo prethodi bendovima koje sam nabrojio (osim ratm-u), ali uspoređujem čisto da ilustriram kako zvuči (a ne zvuči dobro). kako je ovo "clit-rock" kad je ovoliko zakurac? ljude zasljepljuje (u biti zaglušuje!) slika, tj. ideja iza ovog benda (koja im se zbog nekog meni neshvatljiva razloga silno sviđa) i ne čuju da zvuči podjednako loše kao i "bijelci" ili štaliveć kojima će bez zadrške jebati sve po spisku. raspiso sam se ko idiot, vjerojatno dosta nesuvislo, no hoću reći: slušajte glazbu po ušnom, a ne po rasno-rodnom (hah!) ključu

malo sam se smirio pa mislim da ću ovome dati ipak objektivniju dvojku. album se prema kraju malo smiruje pa nije sve u svemu TOLIKO loš. najveći kompliment koji mu mogu dati jest da na neke (kasnije dijelove) zvuči kao cranberries za siromašne, što najviše dolazi do izražaja u pjesmi »you'll follow me down«, koju bih, kad bih baš morao, izdvojio kao najbolju i daleko najslušljiviju pjesmu. no i dalje nije baš dobro sve skupa...

[odslušao i napisao 27/10/26]

sasvim neloša tuctucara. može postati malo zamorno repetitivnošću, ali loše? nipošto. dosta kvalitetno. za tulum? svakako. da sam bio nabomboniran ko svinja za slušanja, bila bi sigurno petica

[odslušao i napisao 26/10/26]

jako dobar album koji mi se baš dopao! nemam nekih posebnih komentara, osim da ću još slušati. možda mi se najviše dopala predzadnja stvar, ali svaka je na gotovo istoj razini, dosljedno je dobro.

[odslušao i napisao 24/10/26]

znači na prvoj strani ovog albuma (na takozvanoj »pločničkoj«) potpuno je razvalio u biti studijski glazbenik (john wilson) na gitari i posebice na basu. toliko da je ta strana, koja mi je glazbeno za jako dobru četvorku (tekstovi su malo krindž, eh), toliko zasjenjuje drugu (tzv. »penthaušku«), na kojoj ga nema. druga strana zvuči kao human league (znam za poveznicu, tj. izvor) za siromašne, malo eksperimentalniji (prvi sam koji voli eksperimentalnu glazbu, ali ovdje to nije baš dobro) i koji ne zaslužuje ni trojku. šteta. pretpostavljam da su ljudi kupovali ovaj album samo radi pločničke strane. ali ne mogu samo zbog tih četiriju pjesama dati četvorku, stoga trojka

[odslušao i napisao 22/10/26]

uopće mi nije loše, naprotiv, dosta mi se sviđa! čini mi se da je ovaj bend izvršio velik utjecaj na našu scenu osamdesetih i da je koliko-toliko poznat tu, možda je i danas omiljeniji nego na zapadu. slušam evo drugi put. kao slabu stvar izdvojio bih možda jedino »new delhi«, možda je tada zvučala bolje, danas se dosta izlizala. ostatak mi je jako dobar! :)

[odslušao i napisao 21/10/26]

BEYONCÉBeyoncé

Rated 2/10

strašno naporno, mislio sam prvo da će bit za dvojku, no ubrzo su uletjeli repniški momenti, sve u svemu nije mi bilo ni najmanje dobro. kad usporedim s lord i lanom del rej, kojima sam dao dvojke, ovo ispada još lošije. jebiga, ne sviđa mi se apsolutno ništa

[odslušao i napisao 20/10/26]

daj mi mesa, brate. glas je lijep i glazba je načelno okej, ali ovo je prije svega toliko dosadnooo, fali mi nešto više. nafrljim glazbu i najjače i i dalje mi se spava, ništa mi ne radi. a unatoč objektivnoj vrsnoći ništa mi se na zvukovnoj razini ne sviđa, ne mogu opisati zašto. čak i jedna-dve žešće stvari opet nekako bezvezne i pičkaste. ne znam zašto mi se baš ovo ne sviđa, slušao sam slične lagane i jednostavne albume koji su mi svi bili solidniji, neki su mi se dosta dopali. žao mi je, rajane. prethodno preslušanom njegovu albumu (»gold«) dao sam prestrogo kečinu, tada mi se činio predug (sad shvaćam da je 70 minuta mala beba...), no ne mogu ovomu dati trojku kad mi se apsolutno ništa ne sviđa, jebiga

[odslušao i napisao 19/10/26]

(GI)Germs

Rated 4/10

ovo nije baš dobro sve skupa, pogotovo kad usporedim s nekim drugim hace albumima u sličnom stilu koje sam slušao zbog ove stranice... vokal je naprosto katastrofalan i nije baš najbolje snimljeno (što ne mora nužno biti loše, no ovdje nekako jest), glazba bi također mogla biti bolja, al nije toliko katastrofalna. dat ću na kraju dva, nije toliko loše i bezveze ko neke kečine...

[odslušao i napisao 18/10/26]

standardno solidan stivi. ugodno slušanje, neki momenti slabiji neki jači, sve u svemu sumnjam da ću se vraćati, al mogu cijeniti i drago mi je da sam preslušao, trojčica

[odslušao i napisao 18/10/26]

kratak i jednostavan, solidan kantri album. na guzicu pasti dakako nećete, ali neće vam ni smetati, naprotiv, neki će vam se trenutci i dopasti. lijep glas. manje od pola sata! poslušajte!

[odslušao i napisao 17/10/26]

svim zagriženim hejterima ovog albuma na ovoj stranici poručio bih da mnogo serendaju, da zalaze u nevažne detalje i da su u konačnici nebitni dečkići puni gorčine. ovaj je album prije svega izrazito zabavan. i šta ako ima hrpu klišeja osamdesetih? neke stvari od toga ipak odudaraju. dođe mi da dam četvorku iz inata, premda mi je realno bilo za trojku. slatko i kratko, nije izvanredno, ali zabavno

[odslušao i napisao 16/10/26]