Reviews by farah-sad-ovdje

Zanimljiv i prijatan album u nekom svom fazonu, dosta odskače od praktično svih prethodnih.

Druga klasa u odnosu na većinu dosad preslušanih albuma. Niko nije nadomjestio nedostatak pjevačkih sposobnosti efikasno kao Jarvis. Nije mi više samo Common People himna nego cijeli album. Možda drugi najjači album od velike britpop četvorke.

Bass blindness opet, ali je stvarno dobar album. Kao Spandau Ballet i Duran Duran u jednom ali orkestralno i spektakularno. Lijepo zvuči u paketu. Podsjeća na srednjoškolske dane.

Kao da je neko uzeo sav indie/alt rock iz devedesetih, izblendao zajedno, i napravio najprosječniji prosjek od albuma s tom kombinacijom.

Sad kako znam za Django Django zahvaljujući ovoj listi, mogu reći da mi ove zvuče kao njihova nedorađena verzija. Pristojan album.

Is this it? Al ono fakat pitam. Koliko sam čula pohvala za ovaj album mislila sam stvarno da treba biti nešto spektakularno. A ne da je svaka pjesma praktično ista. Nije loše ali je sve isto i ni sekunde genijalno.

Mrzim Zeppelin. Ništa ne funkcioniše ovdje. Ovaj album traje godinu dana. Glas isto kao da mi struže po mozgu. Kad povremeno ušuti ponekad ali vrlo rijetko nađem nešto malo zanimljivije, onda se zapitam je li ovo plagijarizam? Vjerovatno jest. Mrzim Zeppelin.

Ne razumijem njega očito. Ako se ima šta razumjeti. Meni zvuči vrlo površno i nespektakularno, evo već drugi put. S prvog albuma se ništa nije promijenilo ni uznapredovalo. Unutar pjesme se nikad ništa ne promijeni ni uznapreduje.

Ko zapravo sluša Becka? Koja demografska skupina? Jer ja nikog živog ne mogu zamisliti. Inače, koliko god je solidan do dobar muzičar, ne nudi mi apsolutno ništa zanimljivo, inovativno, kreativno. Album je izuzetno dosadan ustvari.

Nakon nekog vremena baš dosadi, a to vrijeme dođe poprilično brzo.

Šta reći da nije već rečeno... Mrzim country. Ovo se skoro može slušati. Eto.

Kod mene nema dobitne kombinacije kad je funk u pitanju. Ako je sve živahno onda mi je statično. Ako uspore onda mi je to dosadno. Svakako jedan od boljih funk albuma dosad.

Najveći problem ovog albuma je za mene značajna oscilacija u kvaliteti pjesama, ide od nečeg nalik na ne-progresivni Yes do folka koji već provjereno mrzim. Prijatno je za slušati, pa čak i u gorim trenucima.

Nakon što se konačno nešto desi podnošljivo je.

Specifično poređenje, kao kad bi obrade na naxi cafe radiju bili lijep rock fazon. Lijepo vozi, stvoreno za finu pozadinsku buku, prijatno i univerzalno dopadljivo. Živ bio ko god je napisao Alan Partridge review.

Ubi me ova nepregledna količina bjelačkog folka koju mi izbacuje generator trenutno.

Cijenim što su nešto ovako napravili tako davno ali nije ništa posebno za slušati.

Smori me ovaj čovjek. Folk stvarno nije za mene.

Ko je ubijedio ovog hajvana da treba pjevati? Mislim da i on zna da ne zna pjevati ali zašto, zaštooo se odlučio da to ipak radi? Ovo mi je trun podnošljivije nego prošli album od njega što je došao jer ima više pjesama/trenutaka gdje ne pjeva nego je samo ok pozadinska muzika.

Da me sad neko pita zašto mi se sviđa ovaj album ne bih znala objasniti. Valjda fin glas, sva muzika dobra, ništa spektakularno, ali nesumnjivo dobro.