ah... prije ovoga slušao sam »2112«, prije više od godine dana, i bio mi je strašno loš, između ostaloga zbog katastrofalnog glasa gedija lija. u međuvremenu sam fakat zavolio mnoge bitne aktere progresivnog roka (king crimson prije svega, čiji sam opus iz osamdesetih godina i otprije jako volio, pa onda neke albume yesa, jethra tulla, camela, a u zadnje vrijeme jako brijem na petera gabriela i van der graaf generator), no nikad se nisam imao potrebu vraćati ovim kreštavim krindžušarima. sada eto moram...
ovo je znatno bolje od »2112«, ali i dalje nije dobar album. piskutavi gedi li umnogome manje urla, vrišti, kriči, što je svakako plus, iako mu je glas i dalje nesnosan. daleko je najbolja stvar »YYZ« koja je, gle čuda!, instrumentalna skladba. no nije ni ona da padneš na guzicu. ostale stvari su sasvim bezvezne i zaboravljive, ali su zbog komercijalnijeg pristupa s početka osamdesetih (što se, čini mi se, nipošto ne sviđa dajhard fanovima raša, no puca mi kurac za ljude kojima je »2112« remek-djelo) nekako podnošljivije od »2112«. zbog toga ću dati dvojku: da je dobro, nikako nije, ali nije ni apsolutno smeće kao što je »2112« ili primjerice kantri album od sat i pol koji sam jučer preslušao. fala bogu pa je ovime jednom zasvadga gotovo moje druženje s ovim kanađanima