Reviews by mislav

iskreno, jako visoka trojka. četvorku ne mogu dati jer nije moj đir i nikako se ne pronalazim u ovome. al da valja, itekako valja. čak je po meni dosta bolje od prethodno preslušanog, također solidnog ali trunku prerazvučenog i kakvoćom nedosljednog albuma »songs in the key of life«

ovaj lik je basist magazinea, zanimljivo...

sasvim ugodno slušanje, nisam baš nešto slično prije imao prilike čuti... nije da mi se sasvim dopalo, ali svakako mi je drago što sam preslušao ovo, a ne neko generično rok sranje kakvim vrvi ovaj popis... tako da u konačnici lijepa trojčica

negdje sam na pola i ovo je dosta bolje od albuma »elvis presley« koji sam prethodno slušao! taj je bio u biti dosta loš i velikodušno sam mu dao dvojku

uglavnom, ovo je dosta bolje, premda ne bih ovako slušao. postavilo temelj za kasnije... jedna solidna trojka

vrlo loš znak prije slušanja: nema torenta za ovaj album na rutracker.org, a oni obično imaju fakat sve živo i jako su strastveni oko svega toga. mislim da vrlo često imaju i znatno manje popularne cd-e, tako da ovo nikako ne sluti na dobro... našao na jednoj drugoj stranici, skida se, vidjet ćemo...

da, uglavnom je zakurac

pa ono, meni ovo uopće nije bilo tak loše. jest da je dugačko i da je malo previše "žena me ostavila", mislim da nije nipošto loše, bilo mi je na razini prethodnih njegovih albuma koje sam slušao, znači na razini trojke

hm? nekako krakto i uglavnom slatko, ali opet ništa posebno, doživljaj otprilike isti kao i s boljim mi albumima bitlsa (samokres i gumena duša). čudno kad oponaša elvisa na početku... bruh

eh. premda je što se instrumentalne razine tiče, glasovno i tekstovno nikako mi se ne sviđa. premonotono, sve se nekako stopi u jednu zamornu cjelinu koja ne ostavlja dobar dojam

Moving PicturesRush

Rated 4/10

ah... prije ovoga slušao sam »2112«, prije više od godine dana, i bio mi je strašno loš, između ostaloga zbog katastrofalnog glasa gedija lija. u međuvremenu sam fakat zavolio mnoge bitne aktere progresivnog roka (king crimson prije svega, čiji sam opus iz osamdesetih godina i otprije jako volio, pa onda neke albume yesa, jethra tulla, camela, a u zadnje vrijeme jako brijem na petera gabriela i van der graaf generator), no nikad se nisam imao potrebu vraćati ovim kreštavim krindžušarima. sada eto moram...

ovo je znatno bolje od »2112«, ali i dalje nije dobar album. piskutavi gedi li umnogome manje urla, vrišti, kriči, što je svakako plus, iako mu je glas i dalje nesnosan. daleko je najbolja stvar »YYZ« koja je, gle čuda!, instrumentalna skladba. no nije ni ona da padneš na guzicu. ostale stvari su sasvim bezvezne i zaboravljive, ali su zbog komercijalnijeg pristupa s početka osamdesetih (što se, čini mi se, nipošto ne sviđa dajhard fanovima raša, no puca mi kurac za ljude kojima je »2112« remek-djelo) nekako podnošljivije od »2112«. zbog toga ću dati dvojku: da je dobro, nikako nije, ali nije ni apsolutno smeće kao što je »2112« ili primjerice kantri album od sat i pol koji sam jučer preslušao. fala bogu pa je ovime jednom zasvadga gotovo moje druženje s ovim kanađanima

moj brat imao je nekakvu igračku ritam-mašinu, u principu komad plosnate plastike na kojem su bili nacrtani bubnjevi i ovisno o tome na koji bi se dio pritisnulo začuo bi se zvuk toga dijela bubnjeva. teoretski su se mogli "svirati" bubnjevi barata li netko vješto svima prstima po toj ploči. fora igračka, no s jednom manom: imala je nekakvu "sempl" tipku pritiskom koje krenula bi, uz jasno izraženu pratnju bubnjeva, neka generična američka kantri rok pjesma koja je bila neopisivo loša i nesnosna.

čitav ovaj album (koji nipošto nije opera kao što naslov upućuje) zvuči upravo kao taj sempl, samo što umjesto dvadesetak sekundi traje sat i pol. užas

mogu cijeniti raznovrsnost pa i svojevrsnu vickastost, premda ne bih inače slušao... eto vam jedna pristojna trojka, tako

još jedno dosta ugodno iznenađenje što se repa tiče... premda mi tekstovi i samo repanje nije baš neš, svaka pjesma, kao što sam nekako i za kanyea rekao, jako dobro zvuči, stoga će dobiti trojku

premda im glazba nije baš slična, usudio bih se usporediti svoje iskustvo slušanja ovog s onim slušanja k. bush: izrazito dinamično, zabavno i zanimljivo, impresivno od početka do kraja, svako malo promijeni priču i iznenadi, a u konačnici se ne mogu zamisliti da redovito slušam. stoga četiri jer nikako ne mogu dati niže

MelodramaLorde

Rated 4/10

šta je bliže hrvatskom albumu na ovom popisu: laibach (geografski i kulturološki najbliže, ali hrvatski, dakako, nije) ili ovo (lorde čak ima i hrvatsko državljanstvo na temelju porijekla)?

vidim da je na albumu surađivao čifutkov i imam loš predosjećaj...

sasvim sam ispravno slutio. prije nego što sam pročitao da je ovaj album antonofljevo maslo, mislio sam da će album biti solidan jer mi je lorde bila poznata isključivo po do neke mjere nekonvencionalnoj pjesmi »royals«. no uz čifutkova nema ničeg približnog na ovom predvidivom i prije svega dosadnom albumu koji se ni po čemu ne usuđuje riskirati. svaka pjesma dade se u svojoj cijelosti pustiti u slastičarnici i odgovarat će. velika šteta jer lorde ima dobar glas i uz dobre skladatelje i tekstopisce mislim da bi mogla svašta. ali ne, dosadni, generični pop... završna stvar albuma na samom početku zazvučala mi je kao spotifajeva reklama, to govori dovoljno

1999Prince

Rated 6/10

izrazito napaljen album, još jedan u nizu »semks hehe«. no dosta zabavan. premda je dug (70 minuta), nije mi smetalo, solidno je bilo preslušati. u stvari nešto bolji od »purple rain«, njegovog albuma koji sam slušao prije ovoga, razmjerno nedavno. izdvojio bih drugu stvar (»little red corvette«) kao najjaču. sve skupa, evo jedne jače trojčice...

GarbageGarbage

Rated 6/10

solidan album. distorzijski alternativni rok s dobrim ženskim vokalom. prva pjesma vjerojatno najslabija, sredina solidna, a nažalost tek bih zadnju stvar, pjesmu »milk«, mogao opisati kao baš dobru. stoga jedna lijepa trojka

HejiraJoni Mitchell

Rated 10/10

naprosto divota, od prve sekunde do kraja. mislio sam da će biti lošije od maestralnog »blue«, a kad ono, nekako uspijeva biti čak i bolje! gledam popis preslušanih pjesama i ne mogu odrediti najbolju... možda »songs for sharon«, ali jedno veliko možda

...

v., pišem ovdje jer ne znam gdje drugdje, ne želim te zamarati nikakvim porukama, a ovdje nećeš vidjeti. ne mogu ni opisati kolko mi jebeno fališ. svaki dan nagomilavam po hiljadu sitnica koje ti želim reći. svakodnevnih, banalnih gluposti, onakvih kakve smo si uvijek govorili. nemam ih kome reći. možda tu i tamo kažem nekome nešto, ali nije to to. aktivno, neprestano osjećam golemu prazninu u svojoj svakodnevici. ne znam što radiš i nadam se da si dobro, da ti je bolje bez mene. nisam ni mogao slutiti da će biti ovako teško nakon toliko vremena. nedostaje mi i cijela naša ekipa. sinoć sam sreo i sjedio s dijelom našeg raspadnutog društva i jednostavno mi je bilo bolno za ubit se. i. pita t.-u kako si ti i šta radiš, odlazim na vece jer ne mogu slušati. ne znam kako ću dalje, zašto je svaki dan kao da je prvi bez tebe. objektivno se u redu nosim sa životom ali ničime i nikime ne uspijevam nadopuniti prazninu. mislim si da ćemo oboje ući u tridesete s nekim osobama koje će nas voljeti i s kojima ćemo možda i zasnovati porodice. i što onda? sjedit ću tako u tom okružju koje će mi uvijek biti pomalo neprirodno i usiljeno i sjetit ću se neke banalnosti poput "lilika reži". da se čovjek propuca...

eh, uglavnom ili blago ili dosta nepodnošljivo. semplovi nekad budu okej, no ni oni nisu baš dobri. stvari »dear mama« i »it ain't easy«, koje dolaze jedna za drugom, mogao bih odrediti kao prolazne. ostatak zanemariv

timotej jarčević niskoključno bolji od sina mu?

čini mi se da sam u zadnje vrijeme preblag s albumima, ali kvragu, ovo mi se dosta svidjelo. zbog dinamičnosti te raznih marimba i koječega sličnog ovo gotovo da je munčajld od king crimsona u obliku albuma. premda je timotijević malo smorio s »gypsy woman«, ipak je zaslužio četvorku jer ću slušat ponovo