Rated 8/10
iskreno, ovo me dosta ugodno iznenadilo! s prvom pjesmom lik zakasnio više od pola stoljeća, ali neka. i ostatak malo staromodniji, no ne toliko. slušat ću ponovo, pa ću po toj logici dati četvorku
Rated 8/10
iskreno, ovo me dosta ugodno iznenadilo! s prvom pjesmom lik zakasnio više od pola stoljeća, ali neka. i ostatak malo staromodniji, no ne toliko. slušat ću ponovo, pa ću po toj logici dati četvorku
Rated 6/10
ovo će neočekivano dobiti trojku od mene, premda sam mislio da će biti puno niže... kao prvo, semplovi su jako jako dobri. zbog toga je i sve nekako raznovrsnije. premda je dužinom zamorno, dinamičnost pomaže da se lakše sve skupa odsluša. a onda pretkraj dođe sasvim nerep stvar, »body count«, koja me potpuno zapanji. i što sve nakon toga reći? dojam je nakraju pozitivan, premda mi se nije svidjelo. evo ti trojka, ledeni čaju, potrudio si se i dalo je neke dobre rezultate
Rated 8/10
moram priznati da mi se ovo dosta svidjelo. bilo bi još bolje da vokal nije tek malo bolji od prosječnog pijanog lika na karaokama. premda ima slabijih momenata, pjesma kao što su »the wild ones«, »the 2 of us« i »the asphalt world« jednostavno su predobre da bih ovomu dao ocjenu manju od četvorke
Rated 6/10
tipično pidžejharvinski. ne mogu reći da je loše jer nipošto nije, ali nekako mi je isuviše generično i distorzijski stopljeno te zacijelo slabije od dva njezina albuma koja sam prije ovoga slušao. zbog toga albumu ne gine solidna trojka
Rated 4/10
na prvu sam si mislio: pa neka, nije loše ovo, da, malo razvlači i mekeće, ali je svakako bolji od meketa nila janga (užas) ili denisa kataneca. no kasnije mi je postajalo lošije, glazbeno manje zanimljivo i nekako naporno. zadnja pjesma na francuskom još mi je dodano narušila čitav dojam. eh sve skupa
Rated 6/10
moj osvrt uz prethodni njihov album koji sam preslušao: "čisti neki prosjek što se tiče glazbe. nit loše nit posebno dobro, nit smeta nit zabavlja."
sad mogu ponoviti slično, premda mi je ovo bilo kvalitetom manje dosljedno. druga polovica nekako mi je bila bolja od prve. sve u svemu solidno ili neloše, ali ništa baš vanredno da bi zaslužilo više od trojke, premda mi jest simpatično. jebiga, dečki!
Rated 8/10
omot mi se baš i ne dopada, za razliku od albuma koji mi je jako dobar! tipične osamdesete, ali na jako dobar način. pola pjesama u stvari sam već znao otprije kao one dobre hitčine koje katkad vrte na radiju. dobre bas dionice. sve u svemu, sviđa mi se
Rated 6/10
solidna folk (pučka?) glazba. dosta mi se svidjela "marie". ostatak mi je bio slabiji, ali nipošto zanemariv. ipak ne mogu reći da ću baš ponovo htjeti slušati. stoga jedna prava visoka trojčetina za randolfa novačića!
Rated 4/10
poklopilo se da sam točno na dan kad sam dobio novi mobitel dobio i ovaj album, pa sam ga odlučio poslušati na novom uređaju. premda sam znao da je lo-fi, mislio sam da nešto ne valja s mobitelom ili softerovom na njemu. ne, ne valja, samo je jako loše snimljeno. osim toga mogu istaći da je gotovo proto-vajstrajpovsko, premda nije tolko strašno kao vajtstrapsi. kad bih ga morao opisati jednom riječju, rekao bih: bezveze
ljudi na ovoj stranici prigovaraju velikoj većini albuma iz ujedinjenog kraljevstva, nazivajući ih "generičnim britanskim sranjem" ili nečim sličnim. ovaj prije svega dosadan i bezvezan album pokazuje da je potpuno besmisleno upućivati takve prigovore, posebno zato što je prosječno "britansko sranje" u startu hiljadu puta bolja od pa i malo natprosječnih američkih drkadžija
solidan album koji mi je ipak malo kvalitetom prevrludav. dvije su mi se stvari u biti dosta dopale: »the long honeymoon« i »almost blue«. ostatak je isto načelno dobar, ali ne toliko, neke su stvari sasvim zaboravljive i zanemarive, što ne čudi s obzirom na kostelovu hiperprodukciju, a i činjenicu da album ima čak 15 pjesama koje se rastežu (uf, lazo) na 50 minuta. nisam hejter ko većina na ovoj stranici, pa ne hetjam kostela, premda stvarno ima previše albuma na popisu (imaju šugavi bitlsi više, ali to je zbog nekog razloga u redu...)
no ja sam evo s ovim albumom završio svoje službeno druženje s kostelom! i dalje ću, vjerujem, kao i dosad, tu-i-tamo pustit »oliver's army« i »tokyo storm warning«. te su mi stvarno dobre, no nisu na ovom albumu
Rated 4/10
prije svega dosadno i izrazito repetitivno. usto katkad blago naporno. kao da traje dva sata, a ne četrdeset minuta. najveći hit, »le freak«, okej je pjesma, ostatak dosta zanemariv. opis albuma u samoj knjizi naveo me na to da pročitam članak na vikipediji o eksplozivnom masovnom uništenju disko-ploča 1979. u neku mi je ruku, preslušav ovaj album, jasno zašto je do toga došlo
Rated 4/10
slušam i mislim si "jebote kolko traje ova prva pjesma", onda pogledam i vidim da sam pretkraj druge...
pa čak i nije tako loš. već sam slušao jedan njihov album (»roots«) i ovo je bilo možda trunku manje zanimljivo, ali zato kraće. šteta deračine, imaju glazbenoga dara, no nije mi ni ta glazba baš nešto. ipak bolje od dobrog dijela metal sranja koja sam slušao zbog ove stranice. poštena dvojka
mislim da uskoro dolaze u zagreb u sklopu oproštajne turneje. neka, drago mi je da postoje ljudi koji ovo cijene
Rated 6/10
pa nije mi ovo uopće bilo loše. razmjerno raznovrsno i zabavno, ali trunku predugo, mjestimice jednostavno isuviše generično. sve u svemu, baš za neku trojkastu trojčicu
početni dojmovi: ne baš dobar pank, nekako tipično američki, pogotovo s vokalne strane
daljnji dojmovi: jebote kako nepodnošljiv, tipično amerački vokal. koje sranje. puhači su i više nego dobrodošli, ali sve je ostalo manje-više zakurac, pogotvo rednečki glas. umukni više
potkrajni dojmovi: na zadnjoj sam pjesmi. ovo je stvarno jako loše... kao neka generična glazba za neku seriju u pozadinu... a ne za album koji je objavljen... uvreda panku što sam ovo nazvao pankom, nije, ovo je tipično američko generično smeće koje se ondje smatra "rokačinom" ili čime već
ovo mi se dosta dopalo! album mi je na neki način poznat odavno, ali samo činjenicom da na njemu svira paul simonon iz clasha te omotom te me nije nešto privlačio, no drago mi je da sam ga ipak evo preslušao. sigurno ću još slušati, ali nije vrh vrhova, tako da jedna lijepa četvorka
Rated 10/10
album poznat otprije! izrazito izvrstan album koji još uvijek nisam prerastao, premda ga slušam od srednje. najbolje su mi stvari sigurno »disorder« i »she's lost control«, ali ni druge nipošto ne zaostaju. dosljedno jako dobar, nekako se, na dobar način, sve stapa, čemu odgovara i super omot. sve u svemu petica
Rated 6/10
lagana gitarica i pjevušenje, ponekad nešto više. fora: lagano, solidno, dosljedno kvalitetno, ali meni u konačnici ništa posebno. neki momenti malo kvazidubokoumni. preostalo pet rizala, no samo tri zvjezdice, jebiga, niče drejče
Rated 8/10
album poznat otprije! solidan, solidan. pjesmu »we will fall« prvi put čuo napljugan za šetnje kući, ne mogu ni pokušati opisati kakav je to osjećaj bio. album sadrži i više nego klasične pjesme »1969«, »i wanna be your dog«, pa i »ann«. druga strana albuma malo je slabija i usudio bih se reći monotona. no sve skupa zvuči jako dobro, glas igija popa meni je ovdje naprosto divan i ne mogu dati manje od četvorke
Rated 2/10
meni je ovo bilo katastrofalno loše. nisam uopće imao pojma kako zvuče fufajtersi, mislio sam da je kao neka nirvana za siromašne. no ovo je naprosto smeće i preteča bendova poput nickelbacka. štoviše, da mi je netko podvalio ovaj album kao nickelbackov, ne bih ni u jednom trenutku posumnjao da nije nickelback. pjesma »for all the cows« ima neke dijelove koji su podnošljivi, ne mogu baš reći dobri. refren u toj pjesmi, kao i ostatak albuma: smeće
Rated 4/10
najbolja stvar je obrada (u biti više prerada) king crimsona, a i dalje je skroz bezvezna. osim toga neizmjerno dosadan album. mogu ponoviti što sam napisao uz njihov prošli album koji sam preslušao: "zzz. npc zika"