Reviews by farah-sad-ovdje

Užasno neimpresivno u svakom pogledu.

Kad znam šta inače rade ovo je dosta razočaravajuće. Predugo, s bespotrebno brutalnim tekstovima, a bez nekih naročitih dobrih muzičkih odluka.

Ideja zvuči interesantno, na papiru volim fuzije naizgled teško spojivih stvari. I sitar je vrlo zanimljiv instrument. Međutim, nakon nekog vremena stvarno počinje ubijati, i shvatam da je sitar bolji u malim dozama.

Još jedan gdje ne znam šta da mislim. Ispočetka mi je bilo onako zanimljivo i simpatično, poslije je smorilo i zbog dužine i zbog monotonije.

Druga šansa: još uvijek mi je teško procijeniti ovaj album, ima svega od recimo Chan Chan koja mi je postala jedna od najljepših pjesama ikad do nekih koje su mi stvarno kao test strpljenja. Pa hajmo ih zasad ostaviti na trici, ali imam osjećaj da ću se ovome opet vraćati.

Barem jedan post-punk album da liči na muziku. Liči čak i na muziku koju volim. Ali opet mi se ne sviđa.

Bilo je barem 100 boljih ovakvih bendova ali i ovo je sasvim podnošljivo. Meni daj bilo šta s ovakvim basom i saksofonom i preživjet ću.

Jedan njegov album je dovoljan, dva su previše. Prošli me nije ovoliko iritirao.

Konačno da me nešto natjera da odslušam ovaj album. Definitivno nisam očekivala ovakvu apokaliptičnu atmosferu, ni da je u pitanju koncept album. Nešto mi fali. Nemam pojma zbog čega, ali nisam oduševljena. Ovo ću morati opet odslušati da odlučim zvaničnu ocjenu. Kao da se sve previše pomiješali zajedno pa nema efekta.

Dok ne pjevaju ovo mi je odlična pozadinska muzika. Dok pjevaju ovo mi zvuči preamerički. U svakom slučaju, izuzetne vještine i ne dosadi previše uprkos tome što traje cijelu vječnost.

Ovo će biti dugo. Prije svega, svi koji vole fleetwood mac mora da su na teškim drogama. Ovo je, generalno, grozno. Postigli su da svaka pjesma zvuči isto a da je album opet nepovezani haos. Trenutak kad sam se ponadala da je album prikrajčio, na kraju prvog od dva diska (!!!), je ujedno i najbolji dio ovog albuma. Ima nešto u Stevie Nicks, njene pjesme su neuporedivo manje grozne. Opet ne znam je li ona sama dovoljno dobra za dvije zvjezdice ali danas se nešto osjećam velikodušno. Drago mi je što sam njihov prvi album dobila nakon što sam gledala onu seriju, i dok ne odslušam Rumours čvrsto vjerujem da je cijeli hype oko njih samo vezan za lične drame.

Ovaj me album nije ni blizu impresionirao kao njegov prošli i sad, čitajući biografiju i historiju, imam i objašnjenje. Ovo je puno "običniji" album bez puno eksperimentacije. Opet nije ni najmanje loš.

Odugovlačila sam s pisanjem ovog reviewa jer nisam znala šta reći. S jedne strane, prva pjesma mi je takvo osvježenje, već nekoliko puta sam je morala odslušati. S druge, nijedna mi pjesma više nije tako legla. Zbog toga se vjerovatno mora gurati u red osrednjih albuma.

Jedinica iz principa. // Bila bi jedinica jer mrzim ovog cmizdravog krembila i svu njegovu muziku osim one pjesme Rise koju više nikad ne želim da čujem u životu a nije na ovom albumu.

Baš ne volim ovakvu statičnu loše isproduciranu muziku koja nigdje ne vodi nego stoji na mjestu.

Dobro sam pretpostavila da će biti boljih Kinksa. Ovo je odlično. Neke pjesme su na nivou najbolje muzike iz ovog perioda, skoro da sam pomislila dati i peticu. Slušat će se opet svakako.

Jedinica iz principa. // Bila bi dvica jer ima dobre (ali iritantne) muzičke pratnje a glas je najgori u historiji svijeta.

Imam vrlo podijeljeno mišljenje o ovom albumu. Da je sve nalik na le freak bila bih prezadovoljna. Čak i da je nalik na neke druge življe pjesme. U njima je bass i groove na nivou. Ali onda ima pola, ili možda više od pola albuma koji je isto ništa.

Čak i kao najveći hejter Velvet Undergrounda jer smo to već ustanovili moram priznati da ovo nije sekunde loš album. Može se slušati, pa čak i solidno uživati.

Žao mi je Briane Wilsone. Evo dala sam dvije poštene šanse. I u toku ovog albuma dosta puta se pošteno zapitala koji đavo slušam. Ne ide pa ne ide. Možda je i ovo preamerički. Možda samo loše.

Ova je lista već postigla nešto značajno - ubijedila me da ne mrzim jazz. I ne samo to, nego počinjem poprilično uživati u ovakvim albumima, nije više samo da smatram da je dobro odsvirano i tačka. Mogla bih možda čak nekad početi i namjerno slušati ovo.