Reviews by farah-sad-ovdje

Sasvim podnošljivo. Ništa posebno, jedan od onih što ne smetaju a i nisu ništa spektakularno.

Da sam morala slušati samo jednu, bilo koju pjesmu s albuma, imala bih daleko bolje mišljenje. Ovako cijeli album ubija. I koliko glasni bubnjevi mogu biti, šta je ovo. P.S. nakon što sam u 5:20 jutros vidjela da mi je ovo album dana izuzetno sam lako opet zaspala.

Još jedan od onih albuma koji su odlični ali ne za mene. Glas nije moj fazon, muzika je odlična, ništa ne smeta, nego jednostavno nije moj stil.

Pozitivno iznenađenje. Ne samo da singlovi nisu jedine odlične pjesme, nego možda ima i nekih sporednih podjednako dobrih ili boljih. Izuzetno ujednačen i kvalitetan album.

Toliko monotono da sam zaboravila da slušam album u nekoliko navrata. Očekivala sam više. Ovo je baš loše.

Jedinica iz principa. // Bila bi jedinica, šta imaš raspon glasa ako ga ne znaš koristiti.

Ne može se reći da je išta loše, jednostavno meni nije leglo.

Bukvalno isto kao onaj beatles album samo kao da je malo više namijenjen odrasloj publici. Ništa bolji ni gori. Mrzim ovakvu muziku.

Muzika koja priziva kišu (ne na dobar način). Muzika koje se ne sjećaš dok traje. Muzika koja nema nikakvog efekta koliko je sumorna.

Jedinica iz principa. // Bila bi dvica zbog Candyman, ostalo je grozno i narcisoidno.

Nimalo, nimalo loše. Neke pjesme imaju potencijala da uđu u stalnu rotaciju. Hvala listi što sam konačno dobila nešto ovako.

Pozadinska muzika. Bolje od prošlog albuma koji je bio pozadinska muzika. Ali još uvijek samo pozadinska muzika. Žao mi je što ne mogu dati polovičnu zvjezdicu.

Ovaj je album definicija riječi "meh". Prva pjesma je najmanje loša.

Ja u ovome još ništa ne čujem osim poprilično dosadne, juvenilne, popaste muzikice. Ne znam jesam li luda. Mislila sam dati dvije zvjezdice jer je od prije 60 godina ali ipak ne vrijedi.

Većinom je kao neka prog folk uspavanka, s izuzetkom par zanimljivijih pjesama koje opet nisu ništa spektakularno.

Poprilično volim Travisa, na albumu ima odličnih pjesama, ali osim tih pjesama nije ništa posebno. Može se sve slušati ali definitivno nije nešto wow.

Redom ide dosadna pjesma, pa priča s malo pozadinske muzike, pa još jedna trun muzikalnija priča ali ovaj put o lobotomiji, pa dosadna pjesma, pa dosadna pjesma s najgore odsviranom gitarom koju sam ikad čula, pa dosadna pjesma od 17 MINUTA! Ovo je stvarno jedna od većih katastrofa dosad.

Do danas nisam nikad odslušala cijeli Nevermind. Da, ja sam sramota za ljudski rod. Danas nakon što sam ga odslušala mogu reći da se ovo ne smije propustiti. Lično smatram da ima i boljih grunge albuma ali ovo je više nego legendarno.

Činjenice su sljedeće: QOTSA je bez ikakve sumnje jedan od najboljih i pogotovo meni najdražih bendova na svijetu, ovo je monstruozan debi koji je uspio zauvijek definisati njihov zvuk koji cijelih sedam albuma poslije nije uspio dosaditi ni zastarjeti, skoro da je sam Josh radio na albumu što sve čini još impresivnijim. Iznenadila sam se da je od svih njihovih albuma baš ovaj na listi (a nadam se da će ih biti još, moralo bi) ali sad kad ga opet vrlo pažljivo slušam postaje mi jedan od njihovih najboljih. A konkurencija je žestoka. Zaključak je da je raspad Kyussa bio jedan od ključnih trenutaka za muziku, rezultat je formacija benda boljeg od većine.

Nikad mi ne bi naumpalo da odslušam njihov cijeli album. Zanimljivo je. Potpuno drugačije od svega. Definitivno je vrijedilo odslušati i slušat će se opet.