Reviews by mislav

JOOOJ, ROBERTE, roberte, nimalo mi ne olakšavaš ocjenjivanje... njegov album koji sam prethodno bio odslušao mjestimice mi se dosta dopao, ali djelomice mi nije sjeo, pa sam dao trojku. donekle je slično i s ovim albumom, kojem su najlošiji dijelovi gotovo pa nepodnošljivi, ali su vrhunci genijalni. s obzirom na to da sam se uspio navući na sam kraj albuma (zadnje dvije stvari) i da sam u dijelovima stvarno uživao, dajem četvorku. a dajem i tu ocjenu jer ću svakako htjeti još koji put u cjelini preslušati

prošli album ovog lika malo me bio smorio, ovaj pak (ranije objavljen i u suradnji s još jednim likom) bio mi je sasvim solidan i nemam mu što zamjeriti, ugodno ali ne pretjerano zanimljivo slušanje. prosječna trojka

rab/dege brija koja mi se u stvari dosta dopala, toliko da sam preslušao i tri pjesme koje su se izvorno nalazile na, ako sam dobro shvatio, dodatnom EP-ju uz LP ploču. premda mi je bio vajb nedostaje mi neka umpf za četvorku, neke su mi pjesme bile slabije, stoga ću zasada dati jednu visoku trojku. moždaaa se ovomu još koji put vratim, pa ću možda drugačije (pr)ocijeniti

prvu stranu čini sedmodijelna naslovna kompozicija koja mi je bila dosta dobra, možda s ponekim čudnim nepotrebnim djelićem, ali sve u svemu dobra. druga strana ono je što ljude, čini mi se, odbija, no meni nije bila ni ta strana loša. da, tekstovi znaju biti krindž i neki dijelovi mogu djelovati kao izdrkavanje, ali sve u svemu bilo mi je dosta dobro i htio bih ponovo slušati. nije mi bilo genijalno kao »pictures at an exhibition« koji sam prethodno slušao, ali svakako mi se dosta svidjelo sve osim odvratnog omota, stoga pristrana četvorka

solidno i zabavno. je li me tobožnjom inovativnošću i navodnom žanrovskom ambivalentnošću oborilo s nogu kao što je oborilo osobe čiji su osvrti ovdje najlajkaniji? pa baš i nije... premda mogu itekako cijeniti, neću baš ponovo tražiti da bih slušao

opa, ovo mi se jako svidjelo! bio sam već slušao, ali ne s prevelikom pozornošću i potiho u pozadini, njihov najpoznatiji album, »loveless«, koji mi je ostao u sjećanju kao dobar album koji moram pozornije preslušati. inače je ovo najgore ime na svijetu za bend, uopće ne odgovara glazbi. no krenimo na dojmove preslušana prvenca: s instrumentalne strane izvrsno, raznovrsno, nikada ne razvlači istu ideju predugo, jako dinamično i zabavno. zamjerke bi mi prije svega išle k vokalima, koji su načelno solidni, ali mislim da su ipak malo previše prigušeni (znam da je to namjerno, no ipak bih ih volio možda malooo jasnije čuti); usto je ženski uvijek dobar, dočim mi je muški hit or miss, a kad je miss, nije mi bilo pretjerano ugodno... s obzirom na to da album nije predug, ovo je bilo sve u svemu jedno plodno, bogato i ugodno slušanje koje potiče na daljnja... zbog navedenih prigovora i manjka tog nekog posebnog osjećaja nije mi za peticu, ali je svakako za solidnu četvorku

uopće mi nije bilo loše. premda mi je prva pjesma, s lijepim ženskim vokalom, vjerojatno bila najbolja i malo pokvarila dojam daljnjih instrumentala, no oni ipak nisu isuviše repetitivni. sve u svemu, bilo je ugodno preslušati i drago mi je što jesam, no ne mislim da ću baš ponovo

iskreno, dosta dobro, svidjelo mi se dosta, daleko najbolji album od stounsa koji sam dosad preslušao. shvatio sam da sam sve dosadanje malo precjenjivao... možda se vratim i popravim ocjene jer ni jedan ovom ne može prismrdjet

namučio sam se s potragom pa sam u konačnici odlučio skinuti preko soulseeka... no odlučio sam skinuti album na njemačkom jer ne vidim smisao engleske inačice

premda ne bih inače slušao, baš mi je drago da sam ovo odslušao :)

žešći smor... talent, da, ali uživanje gotovo nikakvo. ide u nedogled s dosadnim i generičnim solažama. možda sedamdeset i prve godine nisu bile generične, ali danas nažalost jesu. ni rijetko pjevanje nije neš... dijelove sam slušao aktivno, sa slušalicama, dijelove s pola mozga i u oba slučaja me umaralo. sinulo mi je, a i jedan je ocjenjivač to čak i zapisao prije mene, da valjda ovako zvuči progresivni rok ljudima koji ga ne vole

slušam, na petoj sam pjesmi, i ovo je zasad TAKAV jebeni vajb! mislim da je kraj 60-ih i možda početak 70-ih bio toliko otvoren za različita eksperimentiranja i da su se nekako nakon toga postavila pravila za određene žanrove itd. pa nešto ovakvo zvuči nezamislivo danas, a istovremeno staro... no zasad mi se dosta sviđa!

evo nakon slušanja... sve u svemu dosta dobro! malo je negdje napola izgubilo dio tog šarma, ali je s instrumentalima pretkraj opet oživjelo... nije savršen i ne mogu zamisliti da će mi postati neko remek-djelo, ali svakako se ovomu želim još koji put ušno vratiti. četvorka je, vjerujem, itekako zaslužena

smor

dosta dobro! prije ovoga bio sam malo slušao »‭breakfast in america«, njihov možda najcjenjeniji album koji nije na ovom popisu, i nije mi pretjerano sjeo. ovaj mi se dosta više dopao, premda mi se i dalje ne sviđa glas. glazbeno je izvrstan. budući da namjeravam još slušati, a i da je sigurno bar malo bolji od čuda kojemu sam jučer dao četvorku, ne mogu ne dati istu ocjenu i ovomu

iskreno, dosta neloše! ugodno i zabavno slušanje. budući da je dosta bolje od albuma koje sam dobivao u zadnje vrijeme i da namjeravam ponovo slušati, mislim da je zaslužilo jednu četvorku

EDIT: malo sam bio prenabrijan jer nisam dobivao baš dobre albume, ovaj je solidna trojka, ali četvorka baš i nije...

uh. nije lako bilo preslušati, premda traje manje od pola sata. početna pjesma "witch" iznenađujuće zanimljiva, no kasnije ide ka goremu nažalost. ne zvuči sve skupa baš dobro. pravo pitanje nije zašto ovaj album nije toliko cijenjen, već zašto albumi kao što su "with the beatles" i "a hard day's night", podjednako loši, dosadni i naporni kao i ovaj, dobivaju toliko pažnje. dvojka

ahhh nije mi ovo nikako sjelo... premda ga mogu itekako cijeniti, između ostaloga zato što zvuči kao da je izašao krajem ili barem sredinom sedamdesetih, a ne sedamdeset druge, ništa mi se ovdje nije baš svidjelo... često mi se doimlje kao nešto šuplje i krnje i kao da je svaka pjesma izgrađena na vrlo jednostavnom rifu koji se u nedogled ponavlja. pridruži li se takvoj repeticiji glas koji mi nikako ne sjeda, album mi je na zadnjoj pjesmi već dozlaboga dozlogrdio i jedva sam čekao da završi... jebga bolan

eh. da je nešto posebno, stvarno nije. slušao sa slušalicama i mislim da bolje odgovara pozadini jer je zvukovno bezvezno. braća iz benda opako mi idu na kurac kao građanske osobe, al nemam sad nešto pretjerano protiv njihove glazbe. solidni glazbeni prosjek koji mi načelno nije bio loš i nije mi smetao, pa evo trojke

bitno da ljudi seru da je popis tobože pun loših britpop albuma (zapravo je jako malo pravih britpop albuma uopće na popisu), a u stvari ima hrpa generičkog američkog "žestokog" roka, u biti dosta pičkastog, onakvog s upečatljivo američkim (čitaj: rednečkim) vokalima, a s instrumentalne strane kvazipankerskog i nazovigrandžastog... ova srednja žalost od offspringa (koju su mi otprije bili poznati isključivo po poluplagijatu »why don't you get a job«, koji je okej pjesma, ali ništa posebno) spada upravo u tu kategoriju: pjesme koje zvuče kao amaterluk koji svira na izborniku fleš igrice »punk-o-matic 2« (koju bih mnogo radije igrao nego slušao ovo...). »self esteem« je okej, ostatak u potpunosti zanemariv

uza sve to i omot je dosta ružan

iskreno, ovo mi se baš svidjelo. solidan, pomalo dilanovski vokal i sve u svemu rekao bih dobre pjesme. »the wolf of velvet fortune« ima baš odličnu vibru, i sve u svemu ugodno je slušati. dosta kratko, a iznimno slatko. mislim da ću zbog toga preslušati još jednom danas da učvrstim utiske... nije mi jasna razmjerno loša recepcija na ovoj stranici, no to bi se moglo reći za još ohoho albuma...

nakon drugog slušanja: kao najbolje stvari izdvojio bih »magic hollow« i već spomenutog vuka. no cijeli mi je album ponovo bio dosta dobar, možda čak i bolji. po mom mišljenju zaslužena četvorka

premda mogu cijeniti humoristički koncipiran album, nije mi ga baš bilo ugodno slušati, većinom mi je bio bezvezan, a na neke trenutke i blago naporan... ne znam zašto